Ponekad postojeće strukture imaju očuvan svoj materijalni i prostorni integritet, povijesnu čistoću i mirnoću, a implementirana arhitektonska intervencija gotovo da i nema fizičku pojavnost.
Ponekad arhitektonska intervencija nadjačava slabe povijesne konstrukte, probija se iz zatečene forme i stvara njihovu ekstenziju.
Povijesna struktura tako, prisutna jasno definiranom formom, poput plašta, oklopa, odijela ili maske prikriva, prigušuje ili dozira pojavnost implementirane suvremene intervencije.
Projekt kojim bi trebao započeti novi životni ciklus arhitektonskog djela nastaje u napetosti između fizički prisutnog artefakta, relikta prošlog vremena, namjene i društvenog konteksta, te još uvijek virtualne arhitektonske misli, odraza današnjeg trenutka. Kao dijalog između tih dviju krajnosti ili kao monolog jedne od njih.
Dijalog/monolog
Godine 1978. godine konceptualni umjetnik Dalibor Martinis snimio je video u kojem je sam sebi postavio pitanja s namjerom da na njih odgovori u budućnosti. Martinis vs. Martinis. Je li ovdje riječ o dijalogu ili monologu?
Neka Salon bude mjesto gdje izlažemo svoje arhitektonske misli, materijalizirane u realizacijama ili projektima, samodopadno vidljivim ili mimikrijski prigušenim. Mjesto na kojem suprotstavljamo različite teorije, stavove, ali i dileme o tome nastaju li projekti ponovnog korištenja u monologu ili dijalogu.
U kojoj mjeri je moguć dijalog, koji pretpostavlja ravnopravnost, kada je starija struktura pod konzervatorskom zaštitom višeg ili nižeg reda? Stupanj zaštite uglavnom je proporcionalan sa starošću prvotne strukture, a time gotovo u pravilu dijalog sve više postaje monolog.
Možda je stav da je reuse dijalog samo izlika za arhitektonsku nemoć ili pak moć, koja se ponekad pretvara u destrukciju.
Maketa
Nesporno jest da projekt intervencije u izgrađene strukture (još) ne postoji u fizičkom obliku te da ga sljubljujemo s fizički (već) postojećim artefaktom. Egalizacija materijalnoga i virtualnoga moguća je jedino putem fizičkog modela. Stoga je osnovni izlagački alat ovog Salona maketa, bez obzira na mjerilo i bez obzira na to prikazuje li detalj, segment ili cjelinu, bez obzira je li radna ili izrađena a posteriori. Putem makete projekt postaje taktilan i posjetiteljima Salona pruža neposredno iskustvo dodira, dijaloga svoje vrste.
Selektori
Iva Letilović i Igor Pedišić diplomirali su na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, a žive i rade u Zadru. Do 2007. godine, kada započinju suradnju u sklopu arhitektonskog ureda AB forum, djeluju unutar vlastitih arhitektonskih praksi. Aktivno su prisutni na arhitektonskoj sceni nizom realizacija, natječaja, projekata, izložbi i predavanja. Na arhitektonskim natječajima osvajaju brojne nagrade. Uz višestruke nominacije, dobitnici su mnogih strukovnih nagrada u Hrvatskoj i inozemstvu, kao što su nagrade „Vladimir Nazor“, „Viktor Kovačić“, „Bernardo Bernardi“ i „Drago Galić“, te nagrade na Trijenalu arhitekture u Bukureštu. Igor Pedišić predavao je Dizajn i vizualne komunikacije na Filozofskom fakultetu u Zadru. Iva Letilović izvanredna je profesorica na Fakultetu građevine, arhitekture i geodezije u Splitu.
Godine 2022. za projekt rekonstrukcije Providurove palače u Zadru nagrađeni su Godišnjom nagradom „Viktor Kovačić“ za najuspješnije ostvarenje u svim područjima arhitektonskog stvaralaštva Udruženja hrvatskih arhitekata, a Ministarstvo kulture dodijelilo im je Godišnju nagradu „Vladimir Nazor“ za najbolje umjetničko djelo na području arhitekture i urbanizma. Iste godine primili su i nagradu Oris za izuzetan arhitektonski projekt.
